Ulazi bakica kod liječnika i žali se:
– Dragi doktore, prdim stalno, a nit’ se čuje niti smrdi.
Evo, od kad sam kod vas u čekaonici, bar sam 20 nečujnih, bezmirisnih ispustila.
Doktor obavi rutinski pregled i propiše joj neke tablete.
Nakon tjedan dana, bakica na kontroli:
– Doktore, problem je još gori! Prdim i dalje, i dalje su nečujni, ali sad smrde kao vrag!
Doktor odgovara:
– Odlično, sinuse smo pročistili, a sada ćemo vidjeti što je sa sluhom.
BONUS PRIČA: “Kontrola nakon terapije”
Bakica je sjedila u ordinaciji, malo ljuta, malo zbunjena.
– Dobro, doktore… sad barem znam da smrde, ali i dalje ih ne čujem!
Doktor se nasmije i počne nešto zapisivati.
– To je napredak, gospođo. Idemo korak po korak.
– Kakav napredak?! – pobuni se bakica. – Sad me ljudi izbjegavaju u autobusu!
Doktor podigne pogled.
– A prije?
– Prije su sjedili pored mene…
Doktor klimne glavom.
– Eto vidite. Sad barem znate da problem postoji.
Bakica uzdahne.
– Dobro… a šta je sljedeće?
Doktor izvuče novi recept.
– Sad ćemo poraditi na sluhu.
– I šta ću onda?
Doktor se nasmije:
– Onda ćete konačno imati kompletnu informaciju – i kad se desi, i kako miriše.
Bakica ga pogleda i reče:
– Doktore… vi mene ne liječite, vi me edukujete!
Doktor klimne ozbiljno.
– Medicina je i nauka i obrazovanje.
Bakica ustade, uzme recept i krene prema vratima.
– Dobro… samo se nadam da na kraju neću morati i aplauz sama sebi davati.
Doktor se nasmije dok je izlazila.
– Ne brinite… kad sve proradi, čut ćete i bez aplauza!
I tako je bakica izašla iz ordinacije svjesna da je njeno “stanje” možda neobično – ali barem ide u pravom smjeru.