O sudbini Ženi Lebl, Beograđanke jevrejskog porijekla koja je preživjela i nacistički logor i političke progone u poslijeratnoj Jugoslaviji, u javnosti se decenijama govorilo vrlo rijetko. Njena životna priča, obilježena teškim iskustvima i historijskim previranjima, danas predstavlja snažno svjedočanstvo jednog vremena.
U bivšoj Jugoslavija, 29. novembar obilježavao se kao Dan republike, jedan od najvažnijih državnih praznika. U takvom društvenom ambijentu, kritika vlasti, pa čak i u privatnom okruženju, mogla je imati ozbiljne posljedice. Upravo to potvrđuje i slučaj Ženi Lebl, koja je, prema dostupnim svjedočenjima, završila na Goli otok nakon što je u redakciji ispričala politički vic o Josip Broz Tito.
U to vrijeme, Tito je uživao gotovo kultni status. Pisane su mu pjesme i oda, a među najpoznatijima bila je “Druže Tito, ljubičice bijela”. Ironično, upravo je aluzija na tu pjesmu u jednoj šali dovela do teških posljedica za mladu novinarku. Prema zapisima, Lebl je kao 22-godišnjakinja uhapšena nakon što je prepričala vic koji je čula od kolege, a koji je protumačen kao neprijateljski prema tadašnjem režimu.
Nakon hapšenja, prošla je kroz više zatvora i logora, uključujući zloglasnu Glavnjaču, Ramski rit, Zabelu, Sveti Grgur i na kraju Goli otok. U periodu od 1949. do 1951. godine bila je izložena pritiscima da prizna krivicu i promijeni svoje stavove. Nakon izlaska iz zatvora, snosila je i profesionalne posljedice, uključujući isključenje iz novinarskog udruženja.
Svoju priču kasnije je pretočila u knjigu Ljubičica bela, koja je nakon raspada Jugoslavije objavljena i stekla veliku pažnju, posebno u Izraelu. U tom djelu detaljno je opisala iskustva iz logora, dajući rijedak uvid u život žena na Golom otoku – temi o kojoj se dugo šutjelo.
U svojim zapisima svjedočila je o izuzetno teškim uslovima: nedostatku vode, iscrpljujućem fizičkom radu i psihološkom pritisku. Opisivala je kako su žene bile primorane na težak rad u kamenolomu, ali i kako su trpjele emocionalne lomove zbog prekida kontakta s porodicom.
Priča Ženi Lebl danas se sve više prepoznaje kao važan historijski dokument, koji podsjeća na složenost jednog perioda i cijenu koju su pojedinci plaćali zbog slobode izražavanja. Njeno svjedočanstvo ostaje trajni podsjetnik na važnost očuvanja ljudskih prava i slobode mišljenja u svakom društvu.