U četiri ujutro žena čuje muža u kuhinji. Dođe do njega, a on sjedi za stolom i pije rakiju.
– Što radiš tu u ovo doba noći?
– Sjećaš li se kad sam te dopratio kući i kad nas je uhvatio tvoj otac?
– Sjećam se, naravno – raznježi se žena
– A sjećaš li se kako je rekao: “Znaš da je maloljetna, zato il’ je ženi, il’ ideš 20 godina u zatvor?”
– Sjećam se…
– E, danas bi se navršilo tih 20 godina!
BONUS PRIČA:
Sutradan ujutro muž sjedi zamišljen, gleda kroz prozor i uzdiše. Žena mu donese kafu i pita:
– Što ti je sad?
– Ma ništa… razmišljam.
– O čemu?
– O životu… sudbini… izborima…
Žena sjedne pored njega, zabrinuto:
– Pa dobro, šta te muči toliko?
On otpije gutljaj kafe, pa kaže:
– Znaš… da sam otišao u zatvor, danas bih izašao kao slobodan čovjek…
Žena ga pogleda, podigne obrvu i mirno kaže:
– Da… ali ne bi znao kuhati, prati, peglati… i ne bi imao mene.
Muž uzdahne, klimne glavom i kaže:
– Tačno… ali bih imao drugačiji zatvorski staž.
– Kakav?
– Ne bih bio na doživotnoj robiji.
Žena se nasmije, ustane i dobaci dok izlazi iz sobe:
– Dobro, robijašu… ako već služiš kaznu, idi baci smeće.